Danicza horvatzka slavonzka y dalmatinzka

([U Zagrebu,  Ljudevit Gay]  )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page 51  



—   51
 

menya, y takova naj alduje szveloj szlogi i-
lirzkoj; pobosnoga china toga poszledek bude
vzaimno  zpoznanye mile bratje, y odtud zvi-
rajucha ztalna lyubav y szrecha. — Rodov ro-
di bit' cheju zahvaini, ter kada jur vu tamnom
grobu  kozti  nashe zperhneju, szrechneji  od-
velki K goruchum lyubavjum iz nasz zponiina-
l¡ sze budu.-------Ali szi je mozbit   koj ilir¬
zkih Slavenczev rod tuliko knyisevnoga bla¬
ga nakupil, da ga kano szvojlyub, obchinzkoj
szlogi y diki aldovflli nebi hotel? Bratjo vsza¬
ki pametni trud jc pohvale vreden, ali vendar
onoga nigdar hvaliti nechemo, koj z pomany-
shanyera obchinzke, zkupne szlave, szvoju di¬
ku povnosava,   namezto, da ono, sto poszeb
ima, k naravzkorau zdrusenyu doprinesze. Bra¬
tjo, poszebna lerszenya bila  bi pohvale vretl-
na,   da  k jedinztvu   shetuju,   ali ah  z   chira
vechje  za jeden kotrig ihrzko - Szlavenzkoga
tela naredyeno jc tak zvano szlovzlvo, z tim
vechja   czelomu  telu zavdana jezt rana,   jer
uprav z tim vechja nachinyena je zjedinyeno¬
zti  preehka tak,   da koliko  doszad  vu Ilirju
poszebnih  knyisezlvih, toliko  kamenov zmul-
nye imamo. — Preztanimo jedanput bili zpo¬
dobni  onim  bogalini tergovczem,   koji,   kada
prez drustva z iinelkom szvojim chez ztrany¬
zke  loze   putuju ,   vechkrat y sivota y blaga
mentuju sze. — Neitlmo bratjo, neidrao dalye
szami! nerazraetajmo vech kotrige jednoga te¬
la, veche tersziino sze, da, kak je negda bi¬
lo, nazad sivo szloseno poztane.   Ali prez al-
dova nebude nishta.    Vi neshto, mi nekaj, y
oni nékoliko neka alduju,   K jednomu, kak mi-
szlite, zmed vszih drugih bolye  zobrasenonni
narechju   priztupili, szamo viszoko  vuchenim
bilo  bi lahko,   ali shta, szada   tak   zvanomu
proztejemu  puku potlam oztane,   koj je prez
dvojmbe jederka nashih orszagov? Andali niz-
ko  zviralische ozlavili budemo, da vu vishini
— vu zraku — potrebna — najderao. — Ni
szmo li vszi,   odperto gov^orech jedne matere
szini?   a gdo  chiiva josche vu devetnajztom
zloletju vu szvojih perszah tak nechiztoga du¬
ha , da bi zametavali raogel  one, vu kojih jé
z najvechjum jakozljum zjedinyena naj vechja
krepozt?    Ali vre chujem, kak nekoji veliju,
da sze  naj vszaki puk  ilirzko - szlavenzkoga
naroda poszeb u szvojem narechju zobrasuje,
 

takovim pako drugo neodgovarjam, neg': „zmi-
szlite sze iz malih potokov, koji poszeb niti
chunov nosziti nemogu ; zjedinyeni pako vu
jednoj veiikoj techevini naj vechje z razHch-
num duha y szerdcza robum nakerczane bro¬
dove noszili budu," — Nemachkomu narodu
jedan szamo vu knyiseztvu szlusi jezik, vu
kojem vszake verzti knyig prez broja popi-
szano y slampano jezt; pak vendar polag vsze¬
ga toga zkoro vszaki v'ucheni Nemacz uchi
sze josche vnosinu zlranyzkih jezikov, da iz
ovih med y vojzk u domache knyiseztvo pre-
nesze, Jeli anda vu nashih vuzkirai medyami
ograjenih narechjah jedan ili dva piszczi za-
dovolyili, jeli mozt ovi chudochinzlva chinilí
budu, da, shto drugdi jezero vuchenim nije
moguche, opraviti pri nr.sz dva, tri dokuchili
budu? Ako ne, anda ili narodnozt nasha naj
prepadne, di ju naj jeden í'/íc/íc/í y nyemu zpo-
dobne magyarzkuin ortografiura popiszane knyi¬
ge uzdersc? Z lakovum anda jednoztranozl-
jum czeli nash odicheni y k naj vechjoj raz-
szvetyenozti prikladni narod zadovoiyan biti
raora? Ztanovito velim vam, ako sze nezje-
dinimo, opet nam ta izta skola poratlyala bu¬
de plode, koji vre vu zvanzkom liczu szléde
jednoztrane tupozti y praznoverzlva noszili
budu. — Vu malom broju szuszedov piszczev,
pri jednoj ztrani narotla iz knyiseztva siv^eli
nemoguchih, za nezameiili sze jedan drugo¬
mu , ili vu szumlyu ncnavidnozti y jala neo-
pazti, nebude sze tak lahko nashal, koj bi
szi iz lyubavi proti narodu truda vzel, y koj
bi takaj znal, ovakove bludnozli maglu raz-
tepzti. — Kak neprikladno barátalo sze je kod
nasz z knyiseztvom, kakove vsze neobehi-
nyene, nelechne knyisurke doszada na szvet¬
lo dañe szu, koje vnogim drugagh bar za raz¬
govor vugodni materinzki jezik gledech na
szlovzlvo oduren vuehinili jeszu morale. Ov¬
di negovorim szarao od jednoga ilirzkih Szla-
vianov roda, jerbo shtogod pri nasz, lo sze y
drugdi nahaja, ako izniralyem one viteske pisz¬
cze, koji vu dijachkom jeziku za perve naroda
nashega zkvaritelye, za pokojne najmre Rim-
lyune knyige pishxL — O daj szveti Bose!
da nam doma u nashom prekrasznom Ilirju sar¬
ko zhajati pochme jednoszlosnoga szlovztva
szuneze, da tak u belom danu szamo josche
  Page 51