—   64   —
 

Pomozi mi svetce, svétlokosni Phoebo!
Ah pomozi narod, ki je vec ozeb'o !
Grij ga ognjem plahiin jasna tvoga lica,
O molim te, molim, ja i moja dica!" —
 

Tu zamuknu vila suze z lica triqué,
Od zalosti tezke veoraa uzdisuc; —
Al' Apollo sjajni suznim svojim okom
Pogledavsi krasnom po polju sirokom
Tuznoj majki , vili tiho progovara :
„Ostavi se placa poznanico slara!
Josle vá-cnji zivi i sverh' tebe bdie,
Nitko mila , tebi naudit nesmie,
Zora tebi svitje , zivot ka ti daje,
Narod  od sna svoga dubokog' ustaje;
Pésiiik strunu vece na gudilo veze,
Zalost odbaciva , a radost nateze ;
Tanko vec se oslri perce na sve strane,
S kim predobit zeli narod sve dusmane;
Slavu s kira ce trazit sinak svoje majke,
Krasna dila pisat vitezkog babajke. —
Tari suzu , tari , posestrimo divo !
Narod ce ti sivat, kako nije siv'o!" —
 

Kad to zacu majka, na kolena pade,

K vedrom gledec nebu zahvaljivat stade,

Nírau zeinlju gerli, gerleci vapie :

,,Hvala onom , koji nad narodom bdie!"  —

Dize oko opet na nebesa plava, —

Ali Boze mili! kakva tamo slava!

Tamo zvézda siv\i u pol béla danka,

Pa ¿to visje cudo ! nebiase sanka,

Nes; istina prava; — nju ce zracna sila

ÍJuuea slédit zarkog, mora iiarodu mila! —
 

Ta zlamenja kada spazi vila,
I proraisli prorocauslva mila,
Podize se na lagaña krila ;
Obecanja bozanstvenog' dila
Véstit poce.    A radosti sila
Serdce topi, lelo prinemaie^
O sladkosfi, kud se Ijnbav slaze!

ü njakovu                                           Gjuro Tordinac.
 

SLAVILJ I KUKAVICA.

U lépoj  dubravi bise sagradlo lépoglasni
slavulj gnjezdo :   pévoiii i zadovoljnostju cela
iijegova ozvanjase neprestano dolina.    Medju-
to dojde k iijeraH,kad visnjini bogovom na hva¬
lu podanoga si miloga glasa blagdanovase, iz
staroga szvojega seda od glada i nevolje pro-
tirana kukavica, ter neraogavsi se poradi svet-
ka braniti slavulj, jajea njegova iz gnjezda po-
baca, i svoja na raéslo njihovo postavi.   Sto
vidivsi slavulj ucinjeno, pomiri se,   i od isto-
ga vreraena skupa u jednoj zivise obiléli. Kak
pervo se je od silne herdje okrépila sa skotom
svojim kukavica, odmah se poce uciti kijuvati
hranu,  spravnije  i prilicnije gradili gnjézdo,
da — sto vise — polag sve svoje naravske
bedastoóe ísti svoj gov'or na polovinu pozabiv-
sa slavuljeve se ríci popade,   koju nemoguci
se islino Tiauciti, kopilnu  nekakvu versl jezi¬
ka pronese, od kojega vendar misljase, da ve¬
dro sunce ni lépsega, ni prislalijega ikada vi-
délo nije.    Ali najposli sto se pripeti? — poc-
me lukavi gost sa gazdom svojim neprislojno
postupati,   iz svakoga ugodnijega gerraa sla-
vuljevice proganjati;   dapace najzada zapeljan
od slépe proli smésanom' svojem' pévu Ijuba¬
vi , nakani zapovédati, da slavuljevici svi ku-
kavicki bescdili imaju.   Cerau neraogavsi odo¬
liti svoje skladne glasé Ijubeci slavulj, Perunu
se  poíuzi,   koi   vidivsi tu   debelu  nepravdu,
dopusti,   da koju hoce pedepsu [kastigu] sla¬
vulj kukavici  pripise.    Al' on níiloserdan ne-
potrébova drugo ni¿ta, vec da ga u svoj era je¬
ziku pevali  pusti  kukavica.    Ali groniogrozni
otac holivsi svete gostovilosli dosíojno osve-
liti pravde, vlasce svoje ime „kuku" nazivati
zapovcde kukavici,   a dobroíivnomu jos lépse
podcli¿e glasé slavulju.

Budiinir M**,
 

NÉTILO.

Koj misli, d.^. je laslovitoga gnjezda go-
vor ceii materinski jezik, spodí)ban jest ono¬
mu , koj jednu sverz za celo drevo derzi.
 

Bedaktor y Y.: Dr, Lyudevit Gay, _   Stampauo pri Franyi Suppanu vu Zagrebu.