Danica horvatska slavonska i dalmatinska

([U Zagrebu :  Ljudevit Gay]  )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [117]  



DÁNICA

Horcalska. Slavonska i Dalmalinska,
 

Tecaj F.
 

Dana 1. Kolovoza 1835.
 

Br. 30.
 

Xoc uasiaue taniiia, stralioviía,
Gdé izcezne krépost plemeuiía.
 

MOJE JUTR O.

Vec sve roze Ijubno cvetu,
Vu prijatnom  kitnom  Ictu :
Rosna je sva trava ,
Ar ma Ijuba spava.

Bas nit' roza ni rumena,

Niti kita ni zelcna,

Nit je lepa trava,
Dok má Ijuba spava.

Sunce zlatno toplo sija,
Pupke mlade v cvét razvija;

Al' sveg' cvctja slava

Moja Ijuba spava.

Kad se ona mila stane.
Onda moje jutro svaue;

V^ slasti serdce plava,  —-

Ljuba vec nespava.

I.jii;!evit   Viikiiiiiiovic.

STR AUO V I T A   y O l'\

Sila velike Rusie, narudna hraliroí-t, a
osobito súd svemoguceg' Stvoritc.'ja ¡;repré-
cise Napoleonova podprijetja. Ou j>- od
plamtecih razvalin Moskve utékal; a ostanak
razbijene i razpcrhane francuske vojske ga je
siédel. Zalostna njihova sudbina dovoljno nam
je poznata. — Na koncu léta 1812 med gra-
nicaini ruskimi niti jednoga nepriatelja vlditi
bilo nije, ufanju pak pol-europejskomu za-
dosta  ucinjeno  bise. —

Poljaci Napoleonu nagnjeni, razumévsi
njegovo padenje, kakti iz sna probudjeni od
njega odstupe, i vrate se nazad k Alexan-
dru. Oni pak, koji su Napoleonu vérni os-
tali, bise se razbégli iz svoje domovine, ter
se sada svaki svojoj kuci povratiti nakani,
|>remdase je na granicah jos Ijuto rat vodi!.—
 

Tako dakle nakani i grofica od P**
sa svojum Ijubeznum kcerjum, i s maluiii
druzinum u prebivalisée svoje , selo Slurosloj
zvano povratiti se.— Jesen se je vcc sa svo-
Jimi nepriatnostjami i hiadnokisnimi dani, sa
svojimi tamnimi i dugimi nocmi po ctlom pre-
' délu [okolici], koim ona putuvase , raz-
prosterla. Kud je god clovék pogledal, nista
drugo nije videl, negó samo trage opustjenja,
nevoije i velikoga siromastva. — Alertvi Iju-
d¡ ¡ parnjeni konji pokrivase vse oeste, i
zrak smradise. — Razvaline negdasnjih
gostiinic [kercmih], gladni i bludeéi siro-
maski Ijudi bili su prcdméti, koi su se ocima
nase uplasene putnice predstavljali. Guste su¬
me Poljske bile su prebivalisfja vukov i
gladnih i Ijudomornib razbojnikov; gde je vno-
go svake dobe Ijudih poginulo. — Grofíca ,
cujuci glasé o pogibeliiosti one okolice, upla-
si se verlo, ali u sebi pomisli: gdi sam, tu
sam; iz ove koze nikud nikamo. Ter budu-
éi da je kroz te sume putuvati prisiljena bila,
tak se je sa svojim druztvom i sa svojum jedi-
num kcerjum sudbini sa sviiu predala. —

Mesec studen [Noveinber| biashe, kad je
grofica nasa clz rLÍciii predél putuvala. Zlo-
cesto vrcme , kisa i snég put sa svim
pokvarise. Tmica je bila, da niti persta vide-
ti nije bilo. Silni vetar jedrevje s korenom kcr-
cil i kisu u prozore kucie bacal. Takovim
vréraenom nasi putnici pratjeni, dugo vrcmena
krova najti inogli nisu. Kad na jedanput
zapaze trak svéce , trak Icpoga lifanja , k ko-
jemu oni za malo vrcmena prispeju. Mtsto,
gde je kucia póstala, bira je srcd tunie gc-
stilnica siromaska, u kojoj nije ) i!o vise od
jedne sobice za gostc. Grofica na pozivanjo
gostilnika [kertmaraj  ¡■.'e sa   svojum kcerjum
  Page [117]