Danica horvatska slavonska i dalmatinska

([U Zagrebu :  Ljudevit Gay]  )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [154]  



DÁNICA

Horvatska, Slavonska i Dalmatinska.
 

Tecaj 1.
 

Dana 4.  Listopada 1835.
 

Br. 39.
 

Clovécauske stvari rsake
Stoje V sebi malo jake;
Uesaju se, proméujaju,
Suproiivne reckrat staju.

Yitezovíc.
 

O POSLEDNJOJFRANJEVOJPOLNOCL

Zakukala pusta kukaviea,
Ala cuda , starlm neéujena !
U studenoj z¡mi zakukala,
U gorici josté nezelenoj.
Dolételi vrani tri gavrani,
Od severa , po burici ostroj;
Merkli tici, dobra nedonéli,
Verh oraba snjezna posédali.
Eto sgasnu sve dragotne zv&zde,
Kó da svéta vece neglédale;
Eto sjajni mésec otamnuo,
Vedro nebo cernom egernuo.
Zacvilila z Veleblca vila,
Naska vila, Ilirinja slavna:
Narékujuc, jao ! zavapila;
Vela , jao ! gora pojaukala.
Ter se strese golema planina,
Snég se srusi s cerjem i jelovjem,
Propucaju sténe niz ponore,
Prozamori more valovito.
Béla, tanka Ilirinja, zaina
Duge kose vétrom razplétala ,
Ronec suze, snazna persa bije,
Skuce , place, odolit nemoze.
Jedva tuznim glasom izborila ::
,^robudi se Lika i Kerbava,
Vérno staro sokolovo gnjezdo, —
I ti drago kameno pr¡morje ;
Nespavajte, oj otoc¡ naski,.
Lépi verti morom plivajuci,
Oj rodbino, Istr¡o lavorna,
Te slapove razkoleca sinje ,—
 

Oj junaci trojci, — Kraljevine, —
Dalraatinska do gorice cerne,
Ma Horvatska do Cesaragrada,
I Slavonska do béloga grada; —
Nesanjala zmozna Panonio;
Odicena majko vitezóvah,
U radosti, u zalosti, — sejo !
01 üngarska, ol Slavenska, — sejo !
Dainja Ceska, Léska i Moravska,
Hladne zemlje, al'' cestite kervi,
Blizja Krajnska, Venska i Koruske, —
Sve jedine Slave odvetnici, —
Cujte vilu posestrimu vasu í
Losi sanak u zd cas prosnélí:
Jadna tuga pokraj vas se legla,
Ala brizni Otea izgubiste !
On za zlatne, vécnu menjla krunu;
Eno put se raja Duh uzdize:
Jasnokrilní Angjeo ga nosi,
Kano mati u njedrima déte ;
Sve hiteci nadi visja sunca,
Gd¡no biva velji Car carovah, —
Vec obsijan zrakmi nebeskimi,
Jos vas gleda blagoslovnim okom;
Vam ostavljuc stalnu Ijubav svoju,
Sinu serce, vas u njemu pustja;
Kralj nemine, dok u sercah zive:
Vi mu sporaen vérnostju svetkujte!
Vila rece, zdahne^ te iznikne,
feto bi sitna za oblake zvézda. —
San ne bese: Franjo zastupise;
San ne bese : Piíci naréknju.
U Béki..                          j Mihanovic,

Ilir iz Horvatske.
  Page [154]