r
HORVATSKA, SIiAVONSKA I DALMATINSKA.
jRroj 3.
IJ Sabota 31. Sèènja 1943
TeèaJ IX.
Svela pravda nek nam sàrdca yeìe\
Ne pazimo Sto bàrbljaju liide! —
Sladka nek nas Ijubav k roda steze,
Nek nas vodi i lastav nam bude!
M. Topalovic.
Strainji veèer.
(Balada.)
Na cvatucoj livadici
Rosuta se pase,
U jablana hladnoj sènci
Jelen nasladja se,
Mirnini okoui motrec svoju
Druzicu milenu ;
Sad ustaje, sad stèra se
Na tiavu zelenu.
Ide junak kano jela
Stasa tananoga
Zrèt iz rata Ijubu dragu,
Polu sàrca svoga;
Kosuta se sada làrze,
Tàrci do jelena,
Dàrhée, prèda, èezne, blidi.
Sasma uplasena.
Ide junak kano jela
Slasa tananoga
Zrèt iz rata Ijubu dragu,
Polu sàrca svoga.
Bura dune; zamàrce se
Nebo s oblacima!
Trés u dàrvo, i jelena
Sa kosutom nima.
Ide junak kano jela
Stasa tananoga
Zrèt iz rata Ijubu dragu,
Polu sàrca svoga;
Al nij' Ijube, prèka smart |u
Strèlom umorila;
Junak place: gorka smàrli
Sto si uòinila!
Bura dune ; zaraàrci se
Nebo s oblacima;
Très u dàrvo, i jelena
Sa kosutom nima.
Padne junak u grob dragin,
Uzdisati stane;
Sunce zad)e; — Straznji vecer
Svane. — On izdane !
R. B.
Ulisli o naSem fenjiievnom jezikn
Od dra. Demeira.
(Konac.)
Buduci da se je izobrazovanje nasega jezika dogo-
dilo u ono doba, kada su se ozbiljne znanosti pò svih
europejskih dàrzavah u latinskom jeziku razpravljale.
morao je dakle ovaj primèr i u skupnovladarslvu du-
brovackom, jedinom utocistu nasega materinskoga jezi¬
ka, tim vise naslèdnikah naci. èim je njegovo zemljiste
odvis maleno bilo, za da hi medju njegovimi medjami
znanostna dèla dovoljni broj òitateljah zadobiti mogia.
Uslèd toga pisali su dubrovadki uceni Ijudi knjige od
cisto-ucenih predmetah u latinskom jeziku jos i onda,
kada su njihovi uceni drugari u ostalih europejskih pò-
krajinah vec poceli u svom materinskom jeziku znano¬
sti tèrati. Iz toga uzroka morao se je nas jezik jedi-
no s poeziom zabavljat.i; jer ona nije, kao ozbiljne
znanosti zanimala samo najmanji staiis stanovnièlva —
ucene Ijude — nego sve obitatelje tako skupnovladar-