Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page 11  



11
 

zik'J za temelj sluzi, na sluzbu stoje, onda uzkliknuti
moramo, da slobod nase muze sve ostale nenaviditi
luoraju i da mi savàrseni poeticki jezik imamo.

O nasoj prozi ne mozemo, zaiiboze to isto kazati.
Slovnice, koje su nèki od nasih najzasluzniih domoro-
dacah u najnovie vrème na svèt izdali, parvi su kame-
ni kojim ée se temelj tekar za nas prozaicki jezik gra¬
diti; a gdè je stopram ponosita sgrada? Nije sumnje,
da su osobito dekiinacie, kako ih od nèko doba upo-
trèbljavamo, skoro sasvim cvàrsto oznacene i da odgo¬
varaju dakle zahtèvanju ucenoga jezika, sto na nenia-
lu slavu njihovim osnovnikom sluzi. Jedini nedostatak
koj se o njih primètiti osudjujemo, jesf: sedinipadez
mnoztvenoga broja parve dekiinacie imenah niuzkoga
spola, buduci daje kao kaplja na kapiju nalik na parvi
padez mnoztvenoga broja, i pò tom, osobito ako bez pri-
davnoga imena stoji, krivom porazumljenju povod dati
moze. Dcbro znamo, da se pò izgovoru ova ava padeza
u nàrkos njihove slicnosti, dobro medju sobom raziuciti
mogu: nu vidi nam se, da je u knjizevnom jeziku cko
veci sudac nego li uho, a za njega nikakvoga razliku-
juòega znaka nenalazimo; k tomu dolazi josle, da je
izgovor u svakoj pokrajini razlican i zato sasvim ne-
pi'ikladan za résiteija u gramatikalnom neskladu. Mi-
sliino dakle, da nebi odvis bilo, da se u recenom 7.
padezu vece razumljivosti radi rn prida, i tako da se
pise n. pr. mèsto yunaa',/uwa«»8, buduci, da narodjed-
no i drago govori, poslèdnje pako zlom porazumlje¬
nju nikako povod dati neiuoze.

INu popravili nasi slovnicari s ovini nedoslatkom i
sve ostale nedostatke nase gramatike, mi ipak zato uce-
unga jezika imatì necemo do onda, dok ucenog^i druztva
i izvàrstnih u svakoj vàrsti znanostih narodno izobraze-
nih glavah imali nebudemo, jer takovi su samo muzevi
u stalisu potanko odgovarajuce izrazc za svako ponja-
tje opredèliti. Mi cemo dakle dugo joste imati zidati
na /«7nr^'u nasega ucenoga jezika; ali to je osobito vai¬
no dèlo : Ivàrsti i dobro osnovani temelj glavna je slvar
pri svakoj sgradi, i zato je p()glavito pisan ovaj sasta-
vak, da one, koji se tim velikim dèlom zabavljaju, dok
je jos vrème, opomene, da knjiitvni i uceni jezik nije
jedno, za da im ne bi na um palo, onu vilinsku pala-
èu, koju su Dubrovèani sazidali, kamenjem od Heliko-
na, nenalazeci je pò svojoj cadi, razori^ij i upotréblja-
vajuci ju samo za gradivo, tako svoje potomstvo onoga
blaga Usiti, pò kojera bi se mogio s vrémenom nad sve
ine narode podici. Nu kao sto ovu divnu sgradu u
svoj njezinoj èarobnpj. cclosii zadàrzali zelimo, tako ju
nasuproti za prebivaliste ozbìljnih znanostih nepriklad-
nom oglasujemo, i sve njezine uzhitjenike svecano
odgovaramo, da se kape nnisli, i nje a le uresne
odaje naseliti, jer njim u njih nikada obstanka bili
noce.

Dopis iz Slavonie.
 

i razlicnostju predmetah i osobitiiii nacinom pr ipovèsti
svakog milo zauzimati mora. — oSeljanov Zemljvpisi
veliku pomnju, véstinu, iskrenost i istinitost spisa-
telja pokaziva. Nista nisam. — razumie se u kotiko
su mi opisane darzave poznate — nista nisam krivoga u
tom zemijopisu nasao. ^elio bi ipak da su gdékoja do-
punia : — al ili su nepoznata pisaocu;ili mèsta za njih
nije bilo! — Opazio sam jos i to, da se je pogrèska,
koju u najstariih zemijopisih (osobito latinskih) zarad
lezaja djakovackog naiazim, i u Seijanov zemijopis uvuk-
la. Djakovo nelezi kraj Vuke; jer do Vuke najblizje
je za pò drugi sat. Istina, Djakovo lezi medju dva
potoka, na '/j sala od Djakova razstavljena, Kazni-
ccm i JcSavom. Kaznica izvira iz barda istog imena
vàrhu sela /Vt</w/ya, spomene vrèdnog zarad svòg do-
brog vina. Ja sam sàm bio kod glavne Kaznicine, ka¬
ko izvor njezin ovdè obiòajno imenuju. Na blizu, al
vise gori u bardili kod sela sad zvanog Paucja, a nèg-
da pisanog (i na zemijobrazu) Pavucja (od Vuke), iz-
vire Vuka, i njezin se izvor f^àrhvuka, ili bolje Virvu-
ka, kako takodjer isto bardo imenuje. Kaznica i Vu¬
ka premda duboko korito imadu, iz poòela su bujice
(Sturzbache) i lèlom presuse, prolétom pako i odvise
vode imadu od okopnitog pò bàrdih snéga. Vuka po¬
ste jako krivudastog tecaja izièva se u Dunav i daje
mnogim mestoni imena ; Kaznica s druge strane Djako¬
va i blizje proticué salèva se u 5«V/^ (Bigi) i tako u Sa-
vu. Josava premda otice i mnoge vodenice téra, ipak
se vecma za ritina veliku dàrzat ima; dobiva vodu svo¬
ju koje iz visjih vrèlah, koje ponajvecma iz premuogib
mlakah u blizini Vuke i utice u Bidj. — Barem da je
zagledó na mapu biskupie djakovaèke, gdè je i najma¬
nje seoce i mèstance poimence i dobro zabiljezito! —
Kukuljeviéa pripovèsti ugodne su.

Sto ste zelili, da a Vase ime molim, izmolìo sam.
Presvètli nas g. biskup Josip Kukcvié milostivo je do-
zvolio, da 500 komadah od knjizice: <iBogoljubnosl svd-
kovinah blaiene divice Marie<^ skoro u Zagrebu tiskom
kr. povlasljene narodne tiskarnice izdane, kod sebe
tim nacinom za razprodavanje zadàrzite , da razmèrnu
i praviònu cénu odredivsi, novce u to ime sakupljene
na korist pogorèlih vasih zemljakah Pozezanah si. grad-
skom staresinstvu posaljete.*) Evo tako ce, prijane, bo-
 

^<io pogled na  literatara  i  unutarnji iivot  na-
roda naiega u Slavonii.

(Uloraak iz pisma na g. V. B.....éa).

li Djakova ó. Prcsima (/>«f.) 184'2. — Knjizica   «Po-
■i'id u Bcsnu,».  premda je samo u istina pogled ; ipak
 

*) Iz xKolaa knj. II. str. 106 bit ce onim poslovanim ìtiocem,
koji iste posèduju, poznato: da je nj. prpsvèllost, preuzvi-
Seni naS domorodac g. Josip Kukovic, biskup djakovacki
od visesponaenute knjizice 10,000 (10 hiijudah) komadah
STojim tro&kom natiskati dao, da jih medju bpgoljubne kàr-
stjane darom razdèli. Napomenutja je dostojno, da je svih
10,000 komadah na^im ponovljenim organiòkim pravopisom
Stampano u 16., str. 83. sa 8 krasnih u dàrvetu urCzanih ki-
povah. — Sto se viseipomenutih 500 kom. iste; kojiìice
tièe, niìepodpisanomu nemoze se na ino, nego nj. presvèt-
losti za to visoko i miloslivo prama njemu pouzdaaje, kako
takodjer i za velikoduSan dar od strane svojih pogorèlih
zemljakah s poijubcem posvetjenih ruknh najponiznie i jav-
no zahvaliti. U sièd darovane mu vlasti opredètjujc cènu
visespomenutoj knjizici na 10 kr. srebra i ujedno daje na
znanjc, da se ista knjizica tako kod njega u òitaonici zagre-
baèkoj, kako takodjer i kod gg. knjigarah u Zagrebu Franje •
Supana i Milana Hirtfelda pò istu cènu dobiti moze.

Vikoslav Babukic,

advokat i tajnik si. druztva ditaonire.
  Page 11