Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [101]  



HORVATSKA, SLAVONSKA  I DALMATINSKA.
 

Broj 26.
 

IJ .flubotu 1. Sàrpnja 1S43.
 

TecaJ EX.
 

Boianstveno, sveto
Slovo od dèdovah!
Kuda si nam kuda
Iz Slave gradovah ?
 

Kud se godjer krenem,
Puno j'  tvojih traga'.
Al nigdèr nij' éuti
Tebe mila blaga,

St. Vraz.
 

Bolje i brez ruiie* neg:o brez s^snre,

(Lièki govor.)

Da òovèk, kada mu do glave dojde, za sebe spa¬
sili, sva moguéa upotrébljava, mislim, da ée ova moja
mala pripovéd dovoljno pokazati.

U selu Novom, uru od Gospiéa daleko, vidi se
jedna razvalina, gdé vàrh jednoga ne posve visoka
barda carni. Tko ju je sagradio, tko H je parvi u njoj
stanovao, nemogu dokuòiti, — nego éu samo ono
vreme spomenuti, u kom se je ovo dogodilo, sto sam
kazat naumio.

Doklem su joste Turci u njoj stanovali, bilo je
med njima i starimi Podgorci obiòajno, da su s obo¬
dviuh stranah svaku priliku traiili, kako bi jedni dru-
gim sto vise raogU nahuditi. Blago odgoniti, kuée pa-
hti,cobane pobijati, i ostalo drugo zio dèlo, smatraU
su oni kao da to mora biti, i kano da to u naravi
s'oj'. s mukom drugoga se obogatiti. Da se uòinjeno
zaboravi, to nije moguée ; dapaòe naravno je, sto
°sveta u sàrdca zlih Ijudih bàrie zaplaniti, nego sto
se iniroljubivi òovèk i nadati mogao. Dakle k istoj
Pnpovèdi:

^% ondasnji od Novoga imao je osim ranogoga

Sj" ' bogatstva   jos nésto drugoga,   sto mu je dra-

*>       'e bilo.   To su mu bila dva konja jabaca,   koje
 

on tako rekué veéma nego sama sebe Ijubljase, i ko¬
jih dobrota i lèpota po svoj liòkoj krajini sloviase. Jed¬
no jutro dojde k begu uplasen sluga, te mu kaie, da je
onu noè nétko boljega paripa iz stale odveo. Beg,
misleéi da bi lasnje bilo Alboraka. na kom je Muha-
raed u nebo odjasio, ukrasti, nego li njegova jahaca,
nehtè toga vèrovati, nego otide sam do stale, gdè se,
ialiboie, osvédoci, da je sluga pravo govorio.

Kao zmija, kad se natrag ka gnjezdu vrati i raz-
valjena ga najde, jedora bacati poòrae: tako i beg od
jada zapèni i kao brez éutjenja na tle sgrorainja se.
Za nèkoliko vrémena poleii. i sara se digne (jer sluge
uplasene nenadjose za probitaòno da svoga gospodara
iz prasine dignu), i s dàrkéuéira glasom zovne svoga
uzdajnika Rasiéa Sabana, te mu zapovédi, da udilje
òetu sakupi i za Podgorci, na koje iraadjase uzroka
suranjati. u potéru ide. Ovaj bàrzo sakupi alaj i a
potéru potisne. Priraorci sluteéi, sto im se dogoditi
iraa, popaste se odmah, da u svojih zabitnih peéinah
uklona potraie.

Turci po Primorju arao tamo potucajuéi se uvére
se, da bi laglje bilo vile s Velebitskih planinah izté¬
rati, nego li lukavoga Primorca iz svojih skrapah —
te tako se vrate tamo, odkud su i dosli.

Beg od izpraznog ovog naraisljenja veoraa razja¬
ren   zapovédi  svomu konjusniku,   da svaku noè kod

26
  Page [101]