HORVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA.
Broj 14.
U .Sabota 6. Oiujka 1§44.
TecaJ X.
Kail v.is vi.lìm. Ii'pe mile!
U tora kolu, u toj siavi,
Mniem da vidim divncVile,
Gdè igi.iju u dubravi.
A kad òujem rèo se lèvat
S ustiuh Vam nasu zdravu,
Mniem dn òujem s raja pévat
Zbor andjelah bozju slavu.
St. rraz.
P r o ni i e n a.
.Sried zelenieh livadicah
Vidim dievu koracali,
Bielom rukom cvietje brati,
Cvietje modrieh od Ijubicah.
«Ceduo cvietje! za njedarce
Kome éu le utaknuli.
Da rau bude pokucnuti
S tvog rairisa njeino sàrce.»
"Bas te nedam seki mojoj,
Nek si ide saraa brati:
Brat te nebi znao òuvati,
Dao bi te dievi kojoj.»
«Znate 1' kora ste odrcdjene
Ljubiòice raoje drage?
Bas za Steve grudi blage —
Cuvat ée vas, jer ste od raene.»
•Dà, dà, sladke oj sestrice,
Sàm ée Stevan vas dobili! «...
Dodje Janko ponositi
I — njegve su ljubiòice! —
Travnja IHil.
Drag. Galac.
Sèdiljke ili Besède
a Zagfreba.*)
Mnogi su se doraaéi sinovi i inostranski ovuda
putovavsi spisatelji ustraeno i pisraeno tuiili, sto u
Zagrebu, glavnora gradu Horvatske, neiraa druibe-
noga iivota, sto se ovdé nenalazi srédista, gdé bi
visji i niiji slalisi sastajali, poznavati. razgovarati, posa-
vèlovat se mogli. Poslèdice ovoga pomanjkanja nisu
izostale: niiji stalisi, buduéi posve izkljuceni iz odiiò-
niih krugovah i ostavljeni saraira sebi, traiili su u
predraelih ne posve hvale vrèdnih zabavu i razvese-
lenje; stanovniòtvo bilo je u kaste razdèljeno, od ko¬
jih svaka obolo je gledala i uklanjala se drugoj nii-
joj kasti. Pa gdé da si siroraasnii gradjanin pribavi
*) Rèòju wsèdiljka<c sluze se naJi klassici, la izraziti francczko
assemblèe, reunioo, soirée itd.; a rèo »besèda« upotrèbljava¬
ju ostali Slavjani, imeuilo Rusi, Poljaci i Cesi; akoprem i
kod njih »besèditi« znamenuje opravo «govoriti, razgovara¬
ti se,» kao sto u kranjskom podnarèòju. Rèo divan
odgovara takodjer besèdi: nu «asto bi i sada jos primali
u nas jezik turske rèci, gdèno ih i tako kod nas odviie
ima.
14