Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [53]  



HORVATSKA, SLAVONSKA  I DALMATINSKA.
 

Broj  14.
 

U .Sabota 6. Oiujka 1§44.
 

TecaJ X.
 

Kail   v.is vi.lìm.  Ii'pe mile!
U  tora kolu, u  toj  siavi,
Mniem da  vidim divncVile,
Gdè   igi.iju u dubravi.
 

A  kad  òujem rèo se   lèvat
S ustiuh Vam nasu zdravu,
Mniem dn  òujem s raja pévat
Zbor  andjelah  bozju  slavu.

St.   rraz.
 

P r o ni i e n a.
 

.Sried zelenieh livadicah
Vidim dievu koracali,
Bielom rukom cvietje brati,

Cvietje modrieh od Ijubicah.

«Ceduo cvietje! za njedarce

Kome éu le utaknuli.

Da rau bude pokucnuti
S tvog rairisa njeino sàrce.»

"Bas te nedam seki mojoj,
Nek si ide saraa brati:
Brat te nebi znao òuvati,

Dao bi te dievi kojoj.»

«Znate 1' kora ste odrcdjene

Ljubiòice raoje drage?

Bas za Steve grudi blage —
Cuvat ée vas, jer ste od raene.»

•Dà, dà,  sladke oj sestrice,

Sàm ée Stevan vas dobili! «...
Dodje Janko ponositi
I — njegve su ljubiòice! —
Travnja   IHil.

Drag.  Galac.
 

Sèdiljke  ili   Besède
a   Zagfreba.*)
 

Mnogi su se doraaéi sinovi i inostranski ovuda
putovavsi spisatelji ustraeno i pisraeno tuiili, sto u
Zagrebu, glavnora gradu Horvatske, neiraa druibe-
noga iivota, sto se ovdé nenalazi srédista, gdé bi
visji i niiji slalisi sastajali, poznavati. razgovarati, posa-
vèlovat se mogli. Poslèdice ovoga pomanjkanja nisu
izostale: niiji stalisi, buduéi posve izkljuceni iz odiiò-
niih krugovah i ostavljeni saraira sebi, traiili su u
predraelih ne posve hvale vrèdnih zabavu i razvese-
lenje; stanovniòtvo bilo je u kaste razdèljeno, od ko¬
jih svaka obolo je gledala i uklanjala se drugoj nii-
joj kasti.    Pa gdé   da si siroraasnii   gradjanin pribavi
 

*) Rèòju wsèdiljka<c sluze se naJi klassici, la izraziti francczko
assemblèe, reunioo, soirée itd.; a rèo »besèda« upotrèbljava¬
ju ostali Slavjani, imeuilo Rusi, Poljaci i Cesi; akoprem i
kod njih »besèditi« znamenuje opravo «govoriti, razgovara¬
ti se,» kao sto u kranjskom podnarèòju. Rèo divan
odgovara takodjer besèdi: nu «asto bi i sada jos primali
u nas jezik turske rèci, gdèno ih i tako kod nas odviie
ima.

14
  Page [53]