Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [105]  




 

HORVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA.
 

Broj 27.
 

IJ Subotu 5. Sàrpnja 1S4.'9.
 

Tecaj XI..
 

Netuz' Tatro, mila mati!

Sloz' sa seb' taj odèv tmavi!
Bude Ivoj rod zakrivati

Krilom svojim ptié dvoglavi.
 

Pod njim kraj ce s' nas podici
I procvètal cvètom novim;

Cisto Vig  i   Gran ce iéi
Pévnim poljem Slovakixim.
 

IJtielia naravi.

Od
g. baruna J. J. Buzinskega.
 

Ako Te je za rumene zore
Zar od sunca igda ogranuo;
Ako Te je u ladu od gore
Blagi vietrié igda propunuo ;

Ako kad si piesme slavuljeve
Naslusó se uzdisué od ralla;
Ako  Te je u one lietne dneve
Bistra voda igda razladila;

.\ko s' vidio planine daleke,
Zelén trave, zàrcalo od neke:
Vidio si i Boga sveraoga !

U njeg se uzdaj, koj naravu stvori,
Kad se na   Te teiko zio obori:
Neée on òeda zaboravit svoga.

Scbiic I.  T.
 

narodnost Slovakah.
 

Mnogo su se dàriavnici (politici) u nase doba pre¬
pirali o tora, sto da silnie i krépòie narode veie, da
li isto picnic i podrètlo, isti jezik i narodnost; ili pa¬
 

ko isti ustav i zakon, isla vlada i dàriava. Jedni su
govorili, da neiraa jaòje veze za narode nego sto je
narodnost i jezik, 1 zato da iraa dàriava svakako na¬
stojali, da budu njezini òlanovi jedne narodnosti; dru¬
gi su pako dokazati nastojali, da valja narode jedna-
kira interesora i svàrhora spajli, jer je ovo karika,
koju nitko neraoie razkinuli. Bilo kako rau drago, nu
to je svakako stanovito, da su one zeralje u tèsnom
savezu, koje isti ustav i jezik, ista narodnost i vlada,
isti jezik i zakon skapòa, i da je to od prevelike ko¬
risti za njihove stanovnike, ako se raedjusobno dobro
poznavaju, bratski Ijube, i prijateijski obée. A u istom
odnosenju jesu Horvalo-Slavonci sa Slovaciraa. Oba
su grane jednoga stabla slavjanskoga, oba govore isti
jezik slavjanski (raa 1 razna narèèja), oba uzivaju isti
ustav ugarski, oba iraaju jednoga kralja ugarsko-hor-
valsko-slavonskoga. U ovora barera predraetu iraale
bi obe slranke, u koje je doraovina nasa razcèpljena,
jednako i slozno postupati; nairae i ona stranka, koja
svako slavjansko pleme kao svoju bratju ljubi, i ona,
koja u sve uijera savezu s Ugarskoni srééu traii, ter
onoga kao svoga najijuljega dusraanina smatra, koj bi
ju nastojao raa koliko od Ugarske odluòili. Al do na¬
sega vréraena nije bilo moguée ovakovo priateljsko
spoznavanje i bratinsko druienje; jer nije bilo nikakva

obéenja, ni duhovnoga, ni osobnoga, izmedju oba ova

27
  Page [105]