f^W^S,
BOKVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA.
Broi 49.
11 Subotu 5. Prosinca 1S46.
Teèaj XIY-
Sve za roda srééu dati,
I u smàrti krilo stati,
Budi naàa zelja prava,
Budi naèa prava slava
Budi na£a prava éest.
Fianjo Simagovic.
Pèsma cara Petra.
Iz opere «Car i dàrvodélja« od Lorzinga*).
Iz nèmaòkoga preveo Dr. Demeter.
Sa krunom i iezlom igrah se nèkad.
Sa sabljom kó dète veé mahó sara rad,
Slrah dèci i slugara bi pogled raoj hud,
A otac rae njeino tad digne na grud
I ganut zavapi: «Siasi ti si rai tekU —
O blaien, o blaien décinski bi vek!
*) Ako je ova prsma, koja se je po svih nèmaékih kazalistih
neizmèrno dopala, i naSoj zagrebaikoj umètoljubivoj obéini
omilila veé prigodom nèmaòkoga predstavljanja reòene ope¬
re u ovdaJnjem kazalistu, to ju tim jos veéma uzhitl, kad
ju je 30. Studenoga t. g. u koncertu g. Padovca — o kojem
ée g. òitatelji na konca ovoga lista obàimie izvèstje naéi —
u nasem milom materinskom jeziku baS svojski pévati òula.
Mnogi usléd toga oòitovase £elju, da bi se taj prevod ti¬
skom priobéio, za da moie domorodoa pévanju vèSta mla¬
dei, kojoj je ova prekrasna melodia poznata, pèvajuéi ju s
njime izmèniti do sad upotrèbljavane inostrane rèòi. Evo
mi izpnnjujemo ovu ielju i obecavamo, da éemo gledati, da
priobcimo shodnom sgodom prevode i drugih naSem obéin¬
slvu omiljenih pèsamah iz raznih operah, o kojih mislimo,
da su im melodie medju nasom izobrazenom mladezju raz-
prostranjene, jer se nadamo, da éemo i time stogod dopri¬
néti k toma, da se nas jezik medju izobraieni svét òim veé¬
ma razplodi i u viSje krugove uvede.
{7cre<{nictvo.
Vàrh tèraena carska sja kruna mi sad,
Rod mojih bi Rusah usrééio rad.
Za njihovu srééu ja prolévam znoj,
Ar oni laj napor nepriznaju raoj.
U carskom nij plastu za ranu lu lek ;
O blaien, o blaien déòinski hi vèk!
Kad prispè i raeni od pokoja hip,
Tad stavit ée caru od karaena kip;
Spqraenik u sàrcu on traii si raan:
Tog svéta sva slava nij nisla neg san!
Nu k visnjem kad otcu moj uzme duh lek,
Tad blaien ée nastal lek opet mi vèk!
O postovanjn svojega naroda.
Qd èokkea.
Preveo M. Kàrvarié.
U nèkojih je dàriavah onaj stari hvale vrèdni o-
biòaj, da se u stanovito vréme godine obéi blagdan od
zahvalnosti visnjerau svelkuje, ili pako obéinski dan
od pokore i ialosti obsluiava, da se t. j. puk svojih
gréhovah spomene, i skrusen u duhu, svih narodah
sudcu, za railost i oprostjenje poraoli. Moiebiti, da
je ovaj dan od skrusenja i pokore kod nèkojih veé
49