HORVATSKA, SLAVONSKA I DALUIATINSKA.
Broj IS.
IJ Subotu 1. Svibnja 1847.
Teèaj xm.
Gdè naèini vasi bojni
1 dèla su slavna ona,
U kèh izgled jest dostojni
Vitezkieh od zakona' ?
Ivan Gundulic.
Poliraj Save
u lihej noéi.
Dokle ces joà slavno ine
Slavoniu spavati ? —
Tn sto misli. ? Zar nij' vrim*
la ina tvof; vec ustati ? —
Savo rèko meni mila!
Tvo'i su vali sasma mimi ;
Zamor njihov sasma 'e tihi,
Jak Zefirah kada krila
Lepetaju 'zmedj javorja ;
Bléda gospa noénih Iminah
S nebrojenim svojim stadom
U pokoju vèrh njih trepti.
Od tisuéih ti vèkovah
Nèrai svèdok svedj si bila
Moga roda nepogodah.
Ko'ih nesloga bila 'e mali;
Cesto si se kratih òesto
.Slavskom kèrvcom rumenila.
I uzdahe. suze gorke
K cèrnim valom tam nosila.
Ali u tihih sada òasih
Kraj tvo'ih ialah kada bodim,
Svedj rai néki lahki uias,
Sladka tuga sèrce obuzrae ;
Mnim èut glase od duhovah
Oni kobnih iz vrèmenah,
A li u tèku laksem pojdes.
Da ih raogu bol|e razabrati.
Cini mi se, kò da òujem
Tuinim glasom svedj ih saptat:
nSlavonio ustaj mila,
Oko tebe sve jur iivi;
Ti jedina snu si u mèrtvom.
Ti jedina grobu u lednom;
7V jedina jol robkinja
Jesi ludje od prosvèle!»
Tako duse srodne, davne
Na tvo'ih ialih òu'era saplali:
Ali vaj mi! joster uvèk
Sve ostaje pri starome.