Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [141]  



HOBVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA.
 

Broj 36.
 

IJ Subotu 4. Rujna 1S47.
 

Teèaj xm.
 

Um   za morem, smèrt za   vrr.tora.

Natodna poslovica.
 

O istrianskili Slavjanih.

(Iz laljanskoga casopisa L'Istria.)
 

(K. o n a e.)

Da od tolikih samo jedan navedem primèr o tomu,
naporaenut éu sgodu Petrarke, komu, dok je u na¬
sem hrarau u slavu inslalacie Bernabó-a, Galle-
azza i Matie Viskontia laskaieljni govor dèriao,
u najboljem* tèku presèòe rèo onaj zvèzdozna-
nac , Andalon del Nero koga òesto nazivarao,
govoreéi, da je iznasao, da su bas onaj tre¬
nutak zvézde najbolji poloiaj uzele za izvèrsenje re¬
òene sveòanosti. Svaku ponèslo samo teiju bolest pri¬
pisivali su nadalje òaranju i zlora pogledu: Svi doga¬
djaji, kojiraa òovèk ìli nije znao naéi uzrok ili nije
iraao sèrca, da sàm sebe ioga radi polveri , bili su
raaslo vésticah, i svèt je vérovao. da su se one nèke noéi
na nèkih mèstih sakupijirale i dèriale paklene .sabore.

• Ove misli nisu pako proniknule jedino u glavah
prostih Ijudih: dà, moiebili bi tko dokazati mogao.
da se nebi nikada u puku ulemeljile bile, da nisu oni,
koji pukom vladaju, o tome uòene razprave i naredbe
cinili. Gradovi su zakone pravili proli òarobnikum a
cèrkva je iznasla forniulah, kojimi ih je loboi progo-
nila; uòeni su o njima ozbiijno i navlas govorili : kada
su   pako   poceli   vèslce i véstice   pred   sud   pozivati.
 

onda je narod stao stvar za pravu islinu dèrzati: ka¬
ko bi se sudci i poglavari varati mogli? Misao ova s
jedne strane u uòene sisteme stavljena, potvèrdjena
blasé Ijudrai. o kojima je svét mislio, da su ucene
glave, s druge strane razprostrdnjena po narodu sve-
znalicarai svake vèrsti i svakog stali.sa tako se je usè-
kla u puk, da je svakoga koi je o njoj sarao sumnja¬
ti usudio se, za krivovèrca i bezboica dèrzao. Budu¬
éi da je dakle moé vèslacah i vésticah progonstvom
rasla, umnoiavala su se i sredslva proli njima: i dok
su izobrazeni ove nesretnike zaklinjali i palili, narod
ih je za zlikovce i nevèrnike dèriao i predsudam
predsude suprotstavljao ì tako iznaso je za najbolji
lek proli njihovoj zlobi rosu ud one noci , za kojom
je slèdio praznik svetog Ivana. Koi se je njom umi-
vao nije se imo nisla bojali od vèslacah i vésticah:
nèko bilje, u onoj noéi pobrato, bilo je ubrana i za-
stita neduinìkah. K ovom mnènju pridruzila su se
jos i druga , o kojima ovdè govoriti nij^; mèsto , ali
od kojih su se nèki Iragovi saòuvali jnj.ie do nasega
vèka tako u Italii kao ì u drugih pokrajinah. Po svem
séveru od Svedske do .Saksonske i obalah Rena, i
dan danas n.irod uziie vatru u oci svetoga Ivana: nè¬
kom Englezu, koi se je bas u lo vrème tamo naiazio,
kazali su. neka se neòudi, ako u pónoéi opazi v.itru
po  bèrdih cele okolice; u Newcasilu upale sve kuLa-

36
  Page [141]