I^HI
HOBVATSKA, SLAVONSKA I DALUIATINSKA.
Broj 49.
IJ Subotu 4. Prosinca 1S47.
Teèaj X3MI
Domovinu necine gradovi,
Nit varosi nit visni tumcvi,
Nego sinci, kojeno je milo
Odgojilo materìnsko krilo.
Slipan Marjanovic.
Starac I mladic.
Mladié. Staròe, gdi je ovdè dobit hléba ?
Starac. O zarana po hléb iti tréba,
Jer je cesta neravna i duga ;
]>tejbolje je latiti se pluga —
Za plugom ée biti hlébac znojan.
Ali zdrav ée biti i spokojan
Mladié. Gdè zabave, staròe, ovdè stoje?
Slarae. Sest ée danah puta biti k njima,
Kroz sest danah svèrsuj posle tvoje,
Dom, buduénost imaj pred oòima,
Dohod broji, a tad u nedèlju
Phvaj smèlo, sinko, u veselju.
Mladié. Slaròe, kud se ide ovdè k skoli?
Starac. Skol' i raudrac' iraa naokoli.
No vrème ées, u krug ideò, stralit
I vèrtóglavicom to jus piatii.
Al' na nebu vela karla ima
Vék odpèrla zemlje sinovima.
Ima knjiga zemlje majke, 'z koje
Ona uòi pokolénje svoje.
Ima sèrce, imade i ljudih,
U dobitcih, stelah, salah, trudih,
Jedni druge upuéuju sami:
Vlastilìmi uò' se falingami.
Samo traii, pa ées naéi moéi.
Malo pitaj, pa ées k svèrsi doéi.
Mladié. Gdè éu naéi priatelja sebi ?
Starac. Toga moie bog tek dati tebi,
Ulovit ga zlalnim udìcami
Ni krépostmi nemozemo sami.
Tko zarana nadje priatelja,
Dionika muke ì veselja,
On ìz pune neka kliòe grudi,
Veée sreée steci nek neiudi ;
Jer kò lèlu povètarca neba
Tako dusi udèlniòtva trèba.
Tko te ceni, sèrce ti otvori,
Mnogo éuti, pa malo govori,
A sèrce ti nehotice iudi
Na njegovoj poòivati grudi,
Tko i muòé nad tobom gospodi,
Tko i skritu tvoju peòal sgodi,
Tog ogèrli kliòué pun veselja :
Ja sam naso sebi priatelja!
(Konac ce slèditi.)
O narodnom jeziiin.
Sto je to jezik ìli govor narodni? Jezik narodni
jest slovo iivuée usrèd ljudih, razdrobljeno za sve po-
49