Danica ilirska

([U Zagrebu :  Ljudevit Gaj]  )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page [73]  



DÁNICA ILIRSKA.
 

TECAJ IL
 

Dana 7. Svibnja 1836.
 

BROJ 19.
 

Gdé se krépo.st i inuzestvo goji,
Tamo vrag i pakal slabo stoji.

Poslovica ilirska.
 

MARKO  KRALJeVIC DOTERGNE
SVATBARINU.

(\arodu.^ Pé^ma.)
 

Poranio Kraljevícu Marko ,
Poranio niz Kosovo ravno.
Kad je bio na vodi Servan!,
Sukobi ga Kosovka dévojka;
Bozju pomoc naziva joj Marko:
„Bozja pomoc, Kosovko dévojko !"
Dévojka se do zemlje poklanja :
„Zdravo da si, delío neznana !"
Al joj Marko poce besédíti:
,.Draga seslro , Kosovko dévojko !
Lepa ti si, seko , mladja bila !
Krasna tí si stasa i  uzrasta,
Rumeníla, gospodska pogleda !.
Al te, seko, kosa pokvaríla;
Jer si tako, seko, osédila?
S kog si miada srécu izgubüa?
11 sa sebe, il sa svoje majke,
Hi sa svog stara roditelja ?"
Prolí suze Kosovka dévojka,
Pa govori Kraljevícu Marku :.
„Dragi brate, delio  neznana!
S sebe srécu izgubila níjsam ,
Ni sa sebe, ni sa svoje majke,.
Ni sa svoga stara roditelja ;
Vec sam jadna srécu izgubila ,.
Evo ima devet godin danah,
Kako dojde Arap prekomorac,,
Pa od cara Kosovo zakupi,
I namelnu zulum na Kosovo.
Kosovo ga i poji i hraní,
Pa je drugi zulum nametnuo :
Tko s' udaje trideset dukatah ,
Tko se zeni triest i cetiri;.
 

Koji ima, te toliko dade,
Taj se junak moze ozeniti,
I dévojka miada udomiti;
A u mene bratja siromasna
Nejma blaga, da Arapu dadu^
U tome sam jadna zaostala.
Te se nijsam miada udomila,
Sa toga sam srécu izgubila.
Pa jos zato ne bi ni zalila,
Sto nam s^ ne da mladim udavati,-
I junakom mladim ozeniti ;
Negó evo i vecje nevolje,
Jos je vecji zulum nametnuo :
Jer si trazi za dragu dévojku
Cerni Arap, da ga Bog ubio !
Obred! si sve Kosovo redom,
Al sad meni tuznoj redak dojde.
Da mu jadna ja Ijubovca budem,
Pa ja mislim i razmísijam misli :
M¡l¡ Boze ! sto cu i kako cu ?
W «u jadna u vodu skociti ?
Ili cu se miada zadusili ?
Volim, brate, izgubiti glavu,
Neg Ijubiti svoj zemiji dusmana !"
Al  besédi Kraljevicu Marko:
,,Draga  seslro, Kosovko  dévojko!
Nesali se, u vodu neskaci,
Nemoj sebi smerü uc¡nit¡,
Nemoj, seko , duse ogrésiti!
Vec mi kazi Arapove dvore,
Gdé su dvori Arapina cernog ?
Imam réci beséditi s njime."
Dévojka mu poce beséditi:
„Dragí brate, neznana delio!
A sto pilas Arapov^e dvore ?
Sto jih pitas ? ostali mu pusti!
Moze da si nasao dévojku,

19
  Page [73]