Broj 48.
IJ Subotu 1. Prosinea 1S3S.
Teéaj IV.
Ja bi bio srétan,
Slobodan ko tica.
Da n¡kad ne vidéh
Tvoj¡h krasmh licah.
Stasko Vraz.
ODZIV.
Borbene igre starih Slavjánali u Rúsii.
(Iz « A'llera. u)
Oj Slovenko! ja 'niara ¡ti,
Izvolj sarce mi vratítí,
Ako neées, — i to malo
Sazgl od sarca sto j' ostalo,
Znas II sto je nevolja? —
Ja Te Ijubim, Anko má!
Tako t' carne tvoje kose,
Kü razbludno vélri nose;
Tako t' Hca — dviuh ruzicah;
Tako duzéii Irapavlcah;
Tako t' piaba pogleda: —
Ja Te Ijubim, Anke má!
Tako sladcéh tvlh uslanah;
Tako struka ti tanana;
T^o kile ruzmarlna,
Ká veé kaze nad sva Ina;
Tako bollh razbludah! —
Ja Te Ijubim, Anko má!
Oj .Slovenko, s Bogom sada!
Misil na me, duso miada,
Kad put juga ees gledati,
Moj ée duh pred Tobora-stati,.,
Tebe zábit? — Nikada! —
Ja Te Ijubim, Anke má!
Radoslav Ilia K.
Ilir ¡z Slajera.
Veoma malo biahu spodobne borbene igre starih Slav¬
janah néraackira turnirora; one su po svoj prllIcI bile
arapskoga izvora, i ralsll ondasnjih Slavjanah shodne;
nu vendar se ukazuju takodjer I ovdé u Slavjanskoj
domovini Ijubeznim nacinom I po junacki. Vojaci don-
ski sacuvali su jos nésto od onih vézbanjah ; oni hi¬
taju svoje sulice, jase svoje konje istora véstínora, kao
i borci ondasnjega doba. Príprave k takovoj ígrí na
oruzje biahu prosle i jednostavne. Za tu su sverhu
Izabirali jedno polje ili Hvadu, gdé bi najrare dovolj¬
noga prostora bilo. HIapi, zakupn!*) izkopall su jednu
jamu, nabacalí zemlje na kupove, kao nasipe, da borce
od gledateljah odiuce. Na nasipíh su napravil! sédala
od trave, préko kojih su jos sarene sage 11! éillme za
gospoje 1 starce prosterll. Uraélno listje, iz jelovih i
brézovlh granah, kao sto jos ¡ sada okolo duhovah
(irojakah) na razalnuju nedélju biva, zaklanjase jih od
sunca. Svestenik biase takodjer polag, za da bi po
nesrééi tezko ranjenoga izpovédil! i blagoslov mu po¬
déliti raogó. Posvadjenl, koji su u ocítoj razprí zi¬
véli, koji su se merzih, !H pred vladaocera i sudom
na tuzbi blli, nesraédose se skupa borili. Oni, koj!
*) Hlap, sluga; zakup zoviase se oni, koi Uí samovoljno, ilí
po volji svojega gospodara morade nékoje vréme sluziti, pak zatí m
bíaáe opet slobodan.
47