Broj 3 9.
U .«ubotu 6. Kolovoza 1S42.
Tecaj 1^111.
Da r ce lako svedj ostati?
Dókle ce se bratja klati!?
/. Kukuljevié.
.Smárt Ilira
na f^robnickom polju.
(Polag napieva »Tuzno spicva ild.)
Muklim zvukom uz junaéka bedra
Zvuée maéi — a slrah hvata n¡edra:
»Bolje uraártí jednom sraártl, bolje dat se slártí;
Neg da nagl olí vrag¡ dora nara otmu drag¡.«
Tako Illrl kroz grobnléko polje
Za boj slrasan slobode si volje.
Tu sve várvi I svak párv¡ svojom hoce kárv¡.
Da u slavl dora ¡zbav¡ — raakar ¡ zaglavi.
Boj se zaée i od sriece nase
Sva Europa spasenje éekase.
Stríeljaj, sleci i u ried kárv¡ slavna teci!
It nikada ¡11 sada, da se vrag nadvlada.
Nu vel¡k¡ Bog nas neostavi,
Svu Europu Iliria ¡zbav¡,
I s te sgode moj narode bog s¡ od slobode,
lvoj¡ s¡n¡, tvoji cini! Slava otéevlnu
Samo jedan tu se tuzan c¡n¡;
Jer mu, jaoh, padé s¡n jed¡n¡:
'njegvog dvora sv¡etla zora, njegova podpora,
Njegvog blaga párvosl draga, sva njegova snaga.
Gorke starac sinku ron¡ suze;
Sve rau u njcín maé talársk¡ uzé.
Samo veéa roda sr¡eéa na duznost ga s¡eca,
Tad se d¡ze ¡ sve bhze glas slobode stize.
Márlvo tielo druzblna zakapa;
Plaéué slarac várh njeg ruke sklapa.
»S Bogoraa — veh — »s¡ne sralell, Bog tí raj udieh!
Sárca d¡o raog si bio — lu sara te lzgub¡o!«
i>Nu sad braljo starca poslusajte,
Várh grobóvah t¡eh ral ruke dajte:
Ko"¡ od nase bratje pase, Bog s nj¡raa b¡ase;
Za slobode vlecne plode kárv prollse ode!«
»U lu clenu nek su s¡nc¡ páli;
Rod su ¡ sebe slavora ovlenéah!
Slozno sarao da cuvamo — sto od njih ¡mamo.
Da se drag¡h dus¡ blagl loj raduju snagi.
Da nas cieñe blage siene braije ubijene!»
U Pelr¡nj¡ m. Sárpnja 1842.
Ivan Tárnski.
Ré¿ od Slogre.
Kako ¡z javn¡h, tako ¡ ¡z pr¡vatn¡h priobéenjah sa-
znah sino, da Sárbljí (t. j. onl, koj¡ se za svoje sárb-
sko ¡rae toliko boje) zele, da ¡ra bratja Ilírl, ako do¬
bro o nj¡h misle, svoju naméru jasno oéituju, ¡ da ¡m
na réci nj¡hove (vecom stranom proti Illrstvu uporav-
Ijene) ako lemeljlte ¡ dobre n¡su, odgovore. Istína
je, ovoj zeljl nlje josle od slrane Ilirah, nakoll-