Danica horvatska slavonska i dalmatinska

(U Zagrebu : Ljudevit Gaj, 1843-1848.    )

Tools


 

Jump to page:

Table of Contents

  Page 172  



172
 

nom «Sàrbski bai.» kojim je rukovodio neuraorni ro¬
doljub g. Ivan Baie, a doraaéica mu je bila presvètia
gospoja grofica Brankoviéeva, i porodom plemena i
déliraa svojima vària Sàrbkinja. StrèUsle biase ovom
prigodom zajedno s bliinjim vàrtoni sjajno razsvét-
Ijeno i nakitjeno kipovi (staluami) Musickoga, Obra-
doviéa, Gunduliéa, Tekelie i Marka Servickoga (ovih
poslèdnjih kano osnovateljah vécitih slipendiah za
mladei sàrbsku). lako da je ista basèa kao òarobni gaj
od Vilah izgledala; dvorana pak, u kojoj su plesali,
bila je narodnimi bojami — bèlora, càrvenora i mod-
rora — nakitjena. Cira je pleraenita gospoja doraa¬
éica u dvoranu stupila, zaori sa svih stranah groino-
viti «hurra! da iivi!» i g. Baie odvede ju u zaòeije
dvorane. na mèsto za nju priugotovljeno, to jest do
stolice na dva stupnja uzvisene i u svilu preobuòene,
nad kojom je ireptio vènac od raznoga cvètja. Sad
stane glasba baòko kolo svirali, presvètia grofica stu¬
pi u srèdinu dvorane, a okolo nje uhvati se raladei
sàrbska obojega spola u kolo, i s tolikora ga vèsli¬
nom povede, da se je po svoj dvorani pohvala raz-
légala. Zatim je siedilo srémsko, podunavsko i t. d.
kolo, i predvodili su ga g. Milos Popovié, uòrednik
sàrbskih biogradskih novinah, s valrenom Sàrbkinjom
suprugora g. Baiéa. — Nije stajalo napisano «narodni
bai,» al je zbilja takov bio : jerbo krasne lépotice
sàrbske bile su samo narodnimi bojarai nakitjene, a
iz usiiuh su ira se samo sàrbske rèòi, sladke kao med
levale. Lèpa Maca i kolo pokraj drugih inostranih
igrah vise putah se je igralo i to s tolikora umètno¬
stju i véstinora, kako se sarao usréd Sàrbie i Carne
Gore vidèli raoie. Sva je ova zabava narodni znaòaj iraa¬
la, nu josle veéje obiljeije narodnosti podèli joj slédeéi
rodoijubivi èin gospoje domaéice. O odmoru, kad su
mlade Sàrbkinje k njoj dolazile, izidje ista presv. grofi¬
ca pred njih i zamoli ih, da se s njom po dvorani setju.
Kad su se poòeli oba spola, drug s drugom, sciati, za¬
zvoni umiljali glas: «Ja sam Sàrbin sàrbski sin,» za¬
tim pako i ienski spol bajno glaseéu pèsmu «.la sam
mlada Sàrbkinja» odpèva. U ovih pèsmah, istina, naj¬
lépse je zvonilo: «Slavni sàrbski sin;» nu pored to¬
ga na licu se je mogio svim vidéti, kako su pri ovih
rècih uzdahnuli, zato sto su priznali, da je Sàrbljin
od davnnsnjega vréraena sarao u pèsmi slavni sàrbski
sin — a da dèlom u izobraienju narodnosti, jezika
i knjiievnosti nisla osvédoòio nije. — Boie   daj,   da
 

bude bolje, i da  ono, sto  su sad  rèòiraa  izrazivali,
do mala u délo predje!

Ko je tu bio nazoòan, taj èe se zaista dugo kras¬
ne ove zabave sèéati, jer se je ovdé svagdè lèpi
ukus i bon ten s narodnimi obiòaji nadtècao ; nu
ovo se da bolje éutiti. nego opisati. Na pohvalu i
cast mladim Sàrbira sluii, sto su se potrudih ovim
dèlora Novi Sad. koj je u nèkakovo raàrtvilo pao bio,
malo oiivili i u sàrcih Novo-Sadjanah ljubav k na¬
rodnosti, i svemu, sto je sàrbsko, razpaliti.

Ovu zabavu poòastili su svojom nazoònostju siè¬
deéa visja gospoda: Fonblank, veliko-britanski gene-
ral-konzul u Sàrbii, kojerau se je sutradan odbor od
mladiéah, sto su bai davali, na njegovom dolazku za¬
hvalio; grof Brankovié, major, (suprug domaéice.)
Gjorgje Servicki od turske Kaniie, pokrovitelj sàrb¬
ske mladeii*), Zako od Baise, Slralimiroviéi od Kul-
pina, skoro s célim plenienpra, sav novosadski magi-
strat, i mnogi drugi vojnici, duhovnici i gradjani, ko¬
jih iraena mi poznata nisu. — Zaislo raladiéi novo¬
sadski u lèpom natècanju s milirai Sàrbkinjarai, pri¬
pravljaju put, na koj èe Slava stupili i dobre sinove
i kéeri svoje uzvisiti.

{Sdrb. Ncv)
 

S m è s i e a.
 

Po Bernouttimu ima sest miliunah Zidovah. Po¬
lovica iivi ih izvan Europe, a od druge polovine
ima ih prèko jedan i poi miliuna u Busii i Poljskoj,
670,000 u Austrii, od prilike 200,000 u Pruskoj,
70,000 u Francezkoj, 53,000 u Holandii, 41.000 u
Italii, 25,000 u Englezkoj i 16,000 u krakovskom
skupnovladarslvu. — Za òudo je, sto u slavjanskih
pokrajinah porazraèrno najvise Zidovah stanuje, i to
uslèd toga, sto su oni, buduéi okrutno proganjani u
svoj Europi, kod Slavjanah utoòiste nasli. Nu do
sada su slavjansko gostoljubje zio nagradilì !
 

*) Svàrha je ovomu balu bila, da mu se dohodci na osnovanje
èitaooice u Novom Sadu upotrébe. Na ovu svàrhu obeéao je
ovaj gospodin 2000 for., a i ostali obrekli su .svu moguéu
pomoc, tako da se nadamo, te cerno do skoro èitaonicu imati
u Novom Sadu.
 

Uèrednik i izdavatelj Dor. Ljudevit   Gaj.
Tiskom kr. p. hor. jl. d. tiskarne Dra. Eijudevita (>aja.
  Page 172