140
zastuplja ondasnju zomaljsku gospodu. On je bio rav¬
nitelj, polag sadasnjeg obiòaja govoreéi, dèrzavne. za-
glavne i civilne oblasti, a i glava gradjanske vojske.
Duhovniòtvo nije takodjer za celo pomanjkalo podpo¬
magati ga u njegovuu) postupanju. kao sto je uvèk su¬
dèlovalo u ono duba u sliònih sgodah po najglasovi-
liih gradovih cèloga svela.
Da nebi òitatelji samo nase Slavjane dèriali za
Ijude punih predsudah, koje su naslèdili iz taranih
vrèmenah. koja su bila nesretnia nego sto su nasa, i
zalo ih nazvali divjimi. navesti éu jedan komad iz o-
smoga poglavja glasovitoga hisioriòkoga romana go¬
spodina Canlii-a.
«Premda nije bilo jos tako razproslranjeno kao
zalim u seda.mnaestom i slèdeéera vèku. ipak obilazi-
lo je veé mnènje, da òovék moie s neòistimi duhovi
savez sklopiti, i tako pribavili si vèrhunaravnu silu,
kojom postaje kadar koi put pomagati no jos òcslìe
skuditi drugim. Znalo se je da vèste! ! véstice mogu
podiéi i utèsiti oluje: mislili su da svaki vihar oni
prouzrokuju; i nalazili su zalo dokaze oeoprovèrgijive
u òudnovalih slikah, koje su nahèrpani oblaci pred¬
slavljali, i u kojìb ljudi ugrijana mozga vidjevali su
prilike oriaskih zvèrinah i vragovah. Zvézdoznancì,
vèrsta òarobnikah, davali su zakone vladaocem , jer
ud njihovih gatanjah zavisili su òini vladarah, ralovi,
oddèljenja itd.
(Kon-c éc siedili.)
Kazaliste zag-rebaèko.
U subotu 21. t. m. predstavljalc su se u nasem
jeziku dvè za nase doraorodno obéinslvo sasvira nove
vesele igre, jedna pod iraenora «Pogibelno susèdstvon
od Kolzebua, a druga pod naslovora »Oòevidni do¬
kaza od Kaslellì-a. Obadva ova komada veoma su za-
bavna i puna salah, dosélljivoslih, zanimivih znaòajah
i komiòkih situaciah. a predstavljena biahu rédkom
loònoslju i iivahnostju. Glavne zadaée izvedose gospo¬
ja Vagi, gospodiòna Veselova, gospodin Kornis i bra¬
éa Freudenreich! i slekose podpuno odobrenje svih
unih, koji teikoéu njihove umètnosti i njihovoga po¬
loiaja poznaju i nezahlèvaju vise, nego sto je pravo
i sto se od osobah, koje su se od tako malo vréme¬
na nasemu krasnomu no teikomu jeziku posvètile.
traiili moie. Osobitu pohvalu zasluzuju gdiòna Vese¬
lova i g. Kornis, koji su ovom prigodom zaisla po¬
kazali, da im je ozbiijno do toga stalo, da nas jezik
savèrseno nauòe. Tako dobro jos nikada nisu go¬
vorili kao ovaj put, i premda je slrog! slusatelj u nji¬
hovom govoru gdègdè po koju pogrèsku jos opaziti
mogao, ipak im je bio izgovor takov, da se je òovèk
njhovom naprèdku za ovo kraiko vrérae uprav divili
morao. Mi smo osvédoòeni, da éemo, ako se nasi do¬
raorodci starali budu, da se ovaj lèpi zavod barem
pò godine jos uzdèrii, s njihovim izgovorom isto ta¬
ko zadovoljni bili, kao sto srao veé sada s njihovim
predslavijanjem. Osobito drugi komad biase tako do¬
bro predstavljen. da se nesèéamo da smo ikada stogod
boljega i u némaòkom jeziku na nasem kazalistu od doma¬
éih predstavljaocah vidili. Reòene dvé osobe posve su
dobro dohilili znaòaj, koi su imali predslavljati, i ta¬
ko su se slobodno i pristojno kretali, da nam nije u ob¬
ziru obstoslojaleljstvah naseg kazalista nista za ieliti
ostalo, no i ostale predstavljajuée osobe dèriale su
se po moguénosti dobro i doprineli su sto ìm je naj¬
veéma moguée bilo k dobrom uspèhu ovoga pred¬
stavljanja, koje je tako dobro za rukom poslo. Kaza¬
lisle bilo je priliòno puno a òinilo se je , kao da su
slusaoci veoma zadovoljni bili, jer se je mnogo sme¬
jalo i pleskalo. Poslè svakog komada biahu svi pred¬
stavljaoci jednoglasno izazvani, da prirau zasluienu
pohvalu za svoje tèrsenje da nas tako lépo po naski
zabave. — Kako òujemo u ponedéljak 30. t. m. pred¬
stavljai ée se u nasem jeziku prekrasna Kornerova
drama »Hedviga«, nasto nase domorodno obéinstvo
pozorno òinirao, jer moie sigurno biti, da ée se tom
prigodora dobro zabavljati, buduéi da su glavne oso¬
be ovoga uzhiéujuéeg igrokaza sasvim primèrne lèpim
umètniòkim sposobnoslim gdìòne Veselove i gospodi¬
na Kornisa. Buduéi da ée nase domorodno teatralno
druilvo poslé toga predstavljanja na nèkoliko nedé¬
ljah u Karlovac otiéi, da i ondasnje domorodce, ko¬
jim ga mi sèrdaòno preporuòujerao, s nèkoliko pred¬
stavljanjah razveseli, nadali se je od rodoljubja naseg
stanovniòtva, da ée ga muogobrojno posèlili. da se
kako se pristoji na nèko vrème oprosti od nasih mla¬
djahnih predsiavljaocah, koji su nam veé tohko za¬
bave svojim neumornim tèrsenjem pribavili.
LJèreduik i izdavatelj Dor. Ljudevil Gaj.
J'i.skum kralj. p.vl. narodoe liskaroice Dra. I.i]udevita CìaJa u Zugiebu.