DANICZA
Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka.
Techaj I.
Dana 2. Szvibnya 1835.
Br. 17.
Büia lépost uzvisHJe ,
Ka nad cveijem vsim kraljuje;
Al' je kraike doba cene :
V jutro cvaie v' vecer vene.
Vsaka tako lépotica
Kratko dici svoja lica.
Vitezovic.
S P O M E N A.
Zarko sunce za oblake zádje,
Krasnu vecer blagodarnu nádje,
Milni nit'sec z vedra neba viri,
Veéernica gorec sjajno ziri.
Tihi velar od zapada hládi,
I na polju svaki cvétak inládi,
Zelene se doline i gore,
I potoci zurabore kak more.
Budan sánjam od vrémenah stari',
Pozdrav dám vam preumilne stv-ari.
Jos se secara prosasloga glása,
Ljubeznoga svakog' tvoga cfisa.
Tuzna zelja n persah mi gori,
Serce boljno razcviljeno mori,
Sladka, rajska mene ljubav muci,
Od mira me i pokoja luci.
Ti si navék ostavila mene,
Mino! vidis, da mi lice vene,
Ah! jo¿ H beteznoj dusi jeci,
Glasak tvoje umiljane réci.
Mucna zeljo, ah! spomena tuzna ,
Prazno serce, to je bolest ruzna,
3Iino! u gljublini duse moje,
Pocilujem sveto ime tvoje.
Kratko cv^áse tvog' proictja cvéce
Mertvoj berzo teb' gorase svéce,
Sad ne vidim tvoje lice krasno ,
Niti ¿ujem tvoje gerlo jasno.
Ovdé nisi mogla moja biti,
Tam ees moga serca vérnost piti;
Ja cu za te vazdar pésme pévat',
Urairajuc k tebi suze lévat'.
Ivan s.......c.
NIMA DOMORODZTVA PREZ LYUBA¬
VI MATERINZKOG' JEZIKA.
Zdravoga razloga ehloveku chudno vide¬
ti sze mora, da gdo potrebno nahadya, gore
pozlavlyeni nadpisz razlolmachili, ili izlinu
nyegovu dokazali. Y zaizto pri vnogih dru¬
gih narodih szmejali bi sze zverhu takovoga,
koj bi zresznum y vasnum rechjum dokazivati
pochel, ono, od chesza vre vszaki po szvo¬
jem lazlovilom chulenyu obilno vuputyen jezt,
da najmre „niraa doraorodzlva prez lyubavi
nialerinzkog' jezika". — Aü kod nasz lakovo
dokazivanye, salibog, nepotrebno nekase sze,
ar szu vnogi med nami, koji tudye jezike ka¬
mo V ishe prestimavaju, negoli materinzku rech,
a v-endar zahtevaju, da szu dobri domorodczi
y ztare korenike Horvati. Zato chemo sze
ov^de zverhu toga dogovorili, da nara bude
znano , da szu vsza y szlednya nanienenya ta¬
kovih lyudih zkazlyiva, y da vu nyih izkerne
lyubavi niraa, dapache, da nasz szvojim do-
morodztvom varaju, pokihdob szarao on prav
|